U Motovun treba uvijek i iznova doći.Volim to skretanje na pazinskom kružnom toku, gdje zelena postaje zelenija, zemlja prelazi iz crvene u smeđu, vijugava cesta vodi nas kroz predivne pejsaže, a pini u Karojbi, daleko od mora, jasno govore da je ovaj kraj zaista poseban. Terra magica. I onda iz slatke opuštenosti, iznenadi nas taj prizor – Motovun, grad opasan zidinama, stoji kao da izranja iz vinograda „trdog“ terana i iz šume prepune skrivenih tartufa. Često nas počasti i potpuno očaravajućim prizorima, kada proviruje iz magle, poput otoka u zelenom moru. Nije teško prepustititi se sanjarenju i mašti u ovom kraju.

Ovaj put smo, prije dolaska u Motovun, skrenuli i u Kaldir, što svakako preporučamo, pogotovo nedjeljom na „plac od fruti“ . U Kaldiru ćete naći najbolje voće, a uz čašu terana Bertoše ili Benvenutija uživati u fantastičnom pogledu na Motovun. Napuštamo Kaldir i nastavljamo prema Motovunu, ali prije nego krenemo strmom cestom prema vrhu, ipak se zaustavljamo još u podnožju grada kod Tomaza na čaši crne malvazije. To se mora probati. Čaša vina na terasi, mir, tišina, pokoji cvrkut ptica, šum vjetra kroz krošnje trešanja i zelenilo vinograda opuštaju nam i tijelo i misli. Pomislimo kako je vrijeme stalo na toj terasi i da bi čovjek mogao provesti tako cijeli dan, no ipak krećemo dalje. Ove godine uživamo gotovo sami na ulicama Motovuna, prolazimo pored Monda, gdje su tartufima oduševili i slavnog Bourdaina, posjećujemo novi Aurin dućan i uživamo u na jedinstvenoj terasi hotela Kaštel. ¸Inače, boravak u hotelu Kaštel poseban je doživljaj. Hotel nudi odličan welness i predivne sobe, a kad otvoriš škure na prozorima, misliš da si usred nekog talijanskog, filmskog klasika. Pravi boutique hotel, hotel s dušom, bez obzira ostajete li na noćenju ili samo na kavi. Ovaj put smo i mi uživali samo na kavi, gledajući dolinu Mirne, nestvarno lijepu.. Koračamo uličicama grada, tim starim, kamenim, popločanim ulicama, kao da sa svakim korakom čujemo novu priču iz duge povijesti grada. Prolazimo pod voltom, ostavljamo mletačkog, krilatog lava da nas isprati pogledom. Tu se još može naći lav koji drži zatvorenu knjigu, što je značilo da su Mlečani uspostavili svoju vlast u doba nekog rata. Hm, potpuno razumijemo da su se mnogi otimali za ovakav položaj i ovakav pogled.. Spuštamo se u podnožje Motovuna,prolazeći pored ville Borgo, koja ima pravu „instagram“ terasu, mirisi iz kuhinje retsorana i vinarije Fakin nas usporavaju i zovu k njima, no ovaj put moramo dalje, do obitelji Kotiga, poznatiji pod brendom Miro tartufi. Ako volite tartufe, nikako ne propustite degustaciju kod njih. Naučili smo par trikova za savršenu fritaju s tartufima i probali sve delicije ove naše delikatese. Ovdje možete uživati i u iskustvu potrage za tartufima s njihovim psima, ali to smo ostavili za neki drugi put.. Sad nam je bilo jednostavno prelijepo uživati u podnožju zidina, u ugodnom i veselom razgovoru s našim domaćinima i u svemu što su nam pripremili. Jasno je da su ljudi ovdje vrlo radišni, ali kad ih čujete s koliko energije i ljubavi pričaju o svom poslu i svojim iskustvima, zaista su prava inspiracija, pa nam je tim bilo i teže oprostiti se od njih. No vratit ćemo se mi ubrzo!

Nakon ove zaista bogate degustacije, još nam je samo preostalo zaustaviti se u hotelu Roxanich na čaši vina i kafelu za put, prepustiti se dašku luksuza i beskrajnom zelenilu oko nas i u mislima još jednom proživjeti ovaj savršeni dan i teška srca vratiti se doma.